Ja sam glup

Oprosti Klauški, ali ovaj put si to tako dobro napisao da moram sve kopipejstati.

RAZVOJ događaja bio je vrlo znakovit. U trenutku dok je Ivo Sanader s obitelji slijetao u Los Angeles, a ljubavnica njegova prijatelja aterirala u Remetinec, glavni urednik Glasa koncila potpalio je lomaču za sve one "komuniste" koji su nakon Sanadera "preuzeli potpunu kontrolu nad najjačom hrvatskom strankom".

Baš kad su svi krenuli upirati prstom u svećenikova brata Ivu Sanadera, optužujući ga da je povezan s operacijom isisavanja i pranja novca iz državnih poduzeća - na privatne i stranačke račune - Ivan Miklenić upro je svoj pravednički prst u koga drugog nego u komuniste.

Komuniste na lomaču

Optužio ih je da su krivi za sve: da su "preuzeli kontrolu nad većinom medija, nad kulturom", da su "izvršili nemoralnu i često protpuravnu privatizaciju i pretvorbu", da su "razorili hrvatsko gospodarstvo i usmjerili ga u skladu sa svojim interesima, a na očitu štetu općega dobra i svih ostalih hrvatskih građana".

I još: "Oni su uveli najsiroviji kapitalizam, rasprodali ispod svake cijene velike hrvatske proizvodne i ekonomske vrijednosti. Oni i dalje žele Hrvatsku slabu, na koljenima, oni pužu pred međunarodnim silama".

Sanader marioneta?

Međutim, nemojte misliti da je za sve to odgovoran Ivo Sanader, čovjek koji je sedam godina vladao Hrvatskom, upravljao medijima, diktirao gospodarstvom, kontrolirao kulturu, rasprodao nacionalno bogarstvo, sumnjivo se obogatio i pobjegao ostavivši Hrvatsku u ruševinama. Ne, Miklenić tvrdi da su za sve to krivi "komunisti", oni u čijim je rukama Sanader bio tek obična "marioneta". I koji su, zamislite užasa, zaslužni za njegov "iznenadni i vjerojatno prisilni odlazak".

Kako je samo jednostavan život u takvom mentalnom sklopu. U svijetu gdje su komunisti krivi za sve, a komunizam postao utočište svi zala i pribježište svih ništarija. Kako je samo lako voditi ratove protiv nepoznatih, često neimenovanih, obično nedodirljivih i gotovo virtualnih neprijatelja. Kako je samo lako u toj bezbožničkoj tmini nositi luč domoljublja, čovjekoljublja, poštenja - i Sanaderova advokata.

Što bi Crkva bez komunista?

Što bi Crkva bez komunista? Kako bi se orijentirala u svijetu devastiranom sedmogodišnjom vladavinom svećenikova brata i samozvanog "ekskluzivnog Hrvata", u društvu ogrezlom u korupciju i kriminal koji nose premijerov pečat? Kako bi, pobogu, mogao na lomači završiti upravo onaj koji toj Crkvi dao sve? I puno toga dobio zauzvrat.

Naučili smo već da je vrlo lako zaurlati "komunisti" i očekivati da pod tom pravedničkom silinom svi skrušeno padnu na koljena. Teško je, međutim, za crkvene dužnosnike i uvodničare ustati u obranu poštenja i pravde, malog čovjeka i vjernika, obrušavajući se na onoga koji je punih sedam godina sijao kriminal i nepravdu, a iza sebe ostavio onaj Miklenićev minuciozan popis zala.

Uz Bandića i Krista protiv ateista

No, ništa drugo nije se ni moglo očekivati od Crkve koja je u predsjedničkoj kampanji stala na stranu korumpiranog bivšeg komunista Milana Bandića, a na proteklih pet parlamentarnih izbora žestoko lobirala za stranku koja je svoje vladajuće dekade redovito završavala aferama, kriminalom, uništenjem, upropaštavanjem.

U svemu tome, "komunisti" tako dobro zvuče. Tako zlokobno, podmuklo, sebično, anacionalno. Kao nekad "židovi" u nacističkoj Njemačkoj. Ili "teroristi" u Bushevoj Americi. Već na njihov spomen spuštaju se rolete i glasa za HDZ.

Crkva rijetko na strani žrtve

A zapravo, radi se i o tome da je Crkva tako rijetko u posljednja dva desetljeća bila na strani žrtve, da više ne zna kako se boriti protiv pravih krivaca. Zato je blagoslovila ratne zločince, promovirala profitere i amnestirala odbjegle premijere... I dizala hajku na one koji zapravo mogu biti svi - a ne mora biti nitko.

Konačno, ovaj Miklenićev komentar nije samo oprost grijeha čovjeka koji je pred grijesima pobjegao s funkcije - a privremeno i iz države. To je davanje tona predstojećoj predizbornoj kampanji. HDZ je već počeo prati usta s Tuđmanom, atmosfera se zagrijava u Čavoglavama, pravovjerna desnica prijeti okupljanjem, velečasni Sudac pjeva na festivalima, Anti Gotovini se sprema doček u Pakoštanima, a Miklenić otvara sezonu lova na komuniste. Pravi način da se zaboravi na onoga koji je ovih dana sletio u Los Angeles. Umjesto u Remetinec.

 

 

Don Kaćunko je poželio organizirati olimpijadu u pravljenju djece. Idiotskog li prijedloga. Pa ne rade se djeca od mrkve ili od pijeska pa ajmo sad, ho-ruk, tko će ih prije i više napraviti. Zna to i don Kaćunko, a zna i kako se rade djeca. A znate li zašto je don Kaćunko poželio organizirati olimpijadu u pravljenju djece? Zato da može, kao organizator, izvesti prvi početni udarac. Perverznjak.

Sanader opet baljezga kao pripiti komentatori aktualnih zbivanja na stočnom placu. I opet koristi Crkvu kao oružje protiv crvenih bezbožnika. Kaže Sanader Ne glasajte za one koji su protiv vjeronauka.

Iako je riječ o lokalnim izborima, onaj tko 17. svibnja zaokruži SDP-ove kandidate mora znati da je zaokružio politiku koja je htjela vjeronauk izbaciti iz škola

Naravno, Sanader to postavlja crno-bijelo, onaj koji kaže da nije primjereno da se vjeronauk održava u školama odmah je protiv vjeronauka.  Crno-bijeli Sanader kao crno-bijela dvorska luda čije gluposti koje oni koji ne misle svojom glavom uzimaju kao zdravo za gotovo. Sanader je rekao...reći će kao krunski argument prosječan HDZ glasač.

A odmah isti dan objavljuje se i postojanje studije s. Valentine Blaženke Mandarić, predstojnice Katehetskog ureda Zagrebačke nadbiskupije, zadužene za vjeronauk u školi. Napominjem onima koji ne misle da Katehetski ured Zagrebačke nadbiskupije nije ispostava SDP-a, kao što bi oni možda mogli slutiti kad čuju rezultate te studije.

Vjeronauk u školama nije uspio.

Od ponovnog ulaska vjeronauka u naše srednje škole oslabio je pastoral adolescenata i mladih. Vjeronauk u školi nije u stanju odgojiti vjernika i naučiti ga kršćanski živjeti.

Studija dokazuje da su oni, koji su bili protiv vjeronauka u školama, bili u pravu. Vjeronauku nije mjesto u školi, vjeronauk bi se trebao održavati tamo gdje mu je i mjesto. U crkvama, džamijama, sinagogama...

Pitajući se na više mjesta u svome djelu kako privući mlade Crkvi, ona tvrdi da “mladi ne doživljavaju vjerodostojnim poziv Crkve ako on nije praćen uvjerljivim autentičnim iskustvom i životom”. Odnosno, svjedočanstvo je važnije od teorije, pa vjeroučitelji mladih neće biti uspješni, kako tvrdi, u tumačenju molitve, biblijske riječi i zajedništva, ako im u isto vrijeme ne mogu pokazati kršćanske zajednice koje svakodnevno mole, slave i čitaju Bibliju.

Sanader lupeta gluposti i ne vidi dalje od jeftinog politikanstva. Jako su mu lijepo odgovorili studenti.

Ali u ovo predizborno vrijeme premijeru Sanaderu očito nije jasno da postoje viši ciljevi od sitnih dnevnopolitičkih interesa.

Kad se Sanader jednog dana skine s vlasti u Hrvatskoj taj će se dan moći proglasiti praznikom jer štetu koju nam je napravio i koju će nam tek napraviti jako će biti teško ispraviti. 

U Večernjem je objavljen članak Dogovor s Molom: U shemi šest za 19% gubimo 880 milijuna kuna. I dok jedni kažu kako je to konačno jedan pametan komentar u Večernjaku drugi kažu kako je to katastrofa od huškačkog članka. Pitamo se što to bi Večernjakovcima da opletu po Vladi kojoj su držali štangu. Meni, glupom, je tu sve jasno. Nije li Kaptol imao nekakve veze s vlasništvom Večernjaka? Dakle ima jedna tajna veza. Klauški nam je napisao Vatromet taštine u kojem priča o tome kako su se zbog homoseksualaca zaratili Sanader i Bozanić. I to je to, oni su se zakačili, a ovaj članak je Bozanićev udarac.